Lebanese Blonde

... da bi me mogao izgubiti radi ponosa
... da se do sada nikad nisi javio prvi
... da me nemaš potrebu viđati
... da ne misliš o onome što ja osjećam
... da si u jednom trenutku divan, a u drugom đubre
... da me uzimaš zdravo za gotovo
... da ti očito nije dovoljno stalo
... da te volim.

Ne pišem dugo, kao što se vidi...
Nema nekih "situacija".
Možda i ima, ali...

Sve je OK :)

(većinu vremena)

Kako dani prolaze od THE trenutka kad je skoro došlo do kraja naše veze, sve je ljepše.
Zapravo... ne znam kako da to objasnim.
Možda mu se stvarno nešto događalo (npr. na poslovnom planu) da je bio tako "dalek"... jer sada je toliko nježan, pažljiv, drag... da nam je predivno :)

Živim/o za sljedeći vikend kada idemo iz grada na jedno lijepo mjesto gdje ćemo guštati u stvarima koje prije nikada nismo probali, te u nekima koje već jesmo probali :)

Ovaj tjedan će mi biti težak što se tiče posla... mrzit ću posao ovaj tjedan, svaki dan ću brojati minute i čekati taj "odlazak u noć".

Ovo nam je opet bio fjakasti vikend.... izlazak, krevet, seks, film, hrana, zagrljaji i poljupci, maženje, guštanje.... Nakon takvog dana, jedva nam se odvojiti jedan od drugog, a najveća grozota je što mrzimo ponedjeljke zbog toga, jer nam se naravno ništa ne da ;)


Photo by Jeanloup Sieff.

Prošli tjedan je bila totalna kriza.
On pojma nema što se događalo, no ja sam već bila sigurna i živjela sam par dana sa činjenicom da nas dvoje uskoro više nećemo biti zajedno.
Osjećala sam se vrlo ružno i licemjerno kad sam ga dočekala na vratima kao da s ništa ne događa.

Ovo je prvi put da sam si uspjela zamisliti život bez njega.
Jedva, ali uspjela sam.
Napisala sam čak i pismo. Ne neki esej, već samo moje misli nabacane bez ikakvog reda.
Pismo o tome što sve proživljavam s njim, kako ga nešto koči u iskazivanju osjećaja i kako nije svoj.

I onda najgluplja stvar par dana kasnije... on je predivan. I to već danima.
Ono što mi je nedostajalo, u stanju je ispraviti, a da pojma nema da ja uopće o tome razmišljam.

A stvarno sam bila na putu prema raskidu...
Sada kad je sve OK, glupo mi je uopće počinjati neke duboke i bolne teme kad jedva čekam da provedemo kvalitetno vrijeme zajedno.

Dok se ne otvori emotivno, ja neću biti mirna jer shvaćam da oko sebe ima Kineski zid.


Photo by Chris Blaszczyk.

S obzirom na raspad sistema, na rastepene kockice koje sama ne mogu složiti, I made a decission.
Stvarno sam umorna od toga da me se, ako imalo popustim, može vrtiti oko prsta.
Nisam JAKA.
Ja želim biti jaka osoba.
Kako da to postane osoba koja je relativno niskog samopouzdanja?
OK, što se tiče prošlosti, zapravo nosom param oblake, ali to nije to.

Želim biti jaka u smislu da mogu podnijeti emotivno teške trenutke (što nikad nisam uspjevala).
Lijepo je kad znaš razmišljati srcem, ali razum srcu treba biti nit vodilja, koje u mom slučaju nema.

Ja jednostavno nikad nisam naučila kako razgovarati sa nekime.
Ne znam zašto bih onda to jednostavno trebala znati sada u odrasloj dobi.


Photo by Chris Blaszczyk.

Neke stvari bih stvarno htjela znati.

A to su:
- kako ozbiljno razgovarati sa osobom koju voliš (možda i previše), a da ne bude suza, već samo čisti razum
- kako tokom tog ozbiljnog razgovora, ako on kaže nešto što boli, zadržati hladnu glavu
- kako se ne predati emocijama (unatoč tome što sam preemotivna)
- kako ne pokazati da te boli srce
- kako dati do znanja da ti je stalo do groba, a opet, s razumom
- kako ga "natjerati" da priča o sebi, svojim problemima i onome što ga muči (a znam da toga ima napretek)
- kako mu objasniti da kad je pored mene, tu je skoro samo fizički - mentalno i emotivno baš i ne
- kako mu reći da je loše da se vidimo jednom tjedno i da seks od 10 minuta svakih 7 dana nije normalan za vezu staru godinu i kusur
- kako mu dokazati da se u ljubavi mora i davati, a ne samo tražiti
- kako dokazati da moje emocije kada naiđu na zid, odskoče i vrate se k meni
- kako mu dokazati da me mora prihvaćati takvu kakva jesam, a ne se boriti sa činjenicom da nisam ono što bi on htio i da me ne može promijeniti
- kako izreći rečenicu koja govori o tome da je velika vjerojatnost da u meni traži nekog drugog
- kako mu dokazati da nije normalno "tražiti" od nekoga da ima drugačije (ili nikakve) emocije

Boriš se sam sa sobom i uvlačiš me u tu borbu, a ja ni kriva ni dužna.
Gušiš me, rastužuješ i zbunjuješ.
Nervozan si, neopušten, zagušen - nisi svoj.
Gdje si i tko si?
I kad ćeš već jednom izaći iz svoje predebele ljušture?
Pametna je bila Louise Hay kad je objasnila tvoje "stanje" kao želju za kontroliranjem svega i tugu za prošlosti koje više nema.
Kako je bedasta ta tvoja borba sa vjetrenjačama.
Bedasta je jer gubiš i to sigurno.

A ja stvarno više ne znam šta da radim...


Photo by Zosia Zija.

Ostao si online.
Pročitala sam više o tebi. Nisam ovaj put ostala preneražena činjenicom da čuvaš raznolike stare poruke.
Ostala sam šokirana onime što držiš u sebi, tugom koju nosiš i s kojom moraš živjeti svaki dan.
Sve ti očito toliko znači.
A to ne pokazuješ, već čuvaš u sebi.

Ovo me približilo k tebi i pokušavat ću jedino doprijeti do tebe koliko god ću moći jer osjećam nepotpunu emocionalnu povezanost.
Tu si, ali ti se mora pokazati put.


Photo by Zosia Zija.

I dalje ne razgovaramo. Ne pišemo si, ne javljamo se jedno drugome.
Uvijek sam ja ta koja pređe preko svog ponosa.
Ovaj put ne želim.

Tko zna kad ćemo se vidjeti.
Živo me zanima koće li on ovaj puta biti taj koji popušta.
Ako ne, we are both fucked.
I mislim da znam odgovor.

Cijele dane prebirem po glavi naš moguć razgovor. Naše moguće ponašanje.
Kako će tko primiti ono što kaže druga strana.
Da li ću plakati?
Da li ću puknuti?
Jer pucam ionako...

Užasno me boli želudac.
Peče.

I dalje ne vjerujem da je tako hladan i da se ponaša kao da ga boli ona stvar za nas i za mene.
I da mi onda kaže da ja ne cijenim to što ima, kao što cijeni on.
Da mi kaže da možda dovoljno ne volim.

Držim da je on čovjek mog života i da ga unatoč svemu nikada neću prestati voljeti, kojim god da putem krenuli.

Ali na šta će ličiti moj život ako odem?
To će biti samo patnja za njim, danima, mjesecima...

A i ovako je patnja.
Jebemu mater.

Photo by Zosia Zija.

Napisao mi je da ja ne cijenim dovoljno to što imam, koliko on cijeni to što ima.
Napisao mi je da ga ucjenjujem ljubavlju.
Napisao mi je da kurca ne razumijem.

Imam "zabranu" na iskazivanje osjećaja.
...
U vezi sam sa emocijalnom rospijom.
No biggy.

Ležimo u krevetu.
Postseks faza :)
Mazimo se...

On: «Jel me voliš?»

??

Ja: «Pa naravno da te volim, kakvo ti je to pitanje?»

Šokirala sam se činjenicom da NJEMU treba takva "potvrda".


Photo by Herb Ritts.